ZaAnamariju
Poslušajte pjesmu. Jest da je to samo beat, ali meni je melodija prekrasna i paše uz post!
2000.
Chad Monroe's POV
Probudio sam se i odmah skočio iz kreveta. Približio sam se prozoru i razveselio se čim sam vidio da je vani bilo lijepo vrijeme. Jest da je padao snijeg i ulice su bile bijele, pune snijega, ali je i dalje, po meni, bilo lijepo vrijeme.
Istrčao sam iz sobe, te se spustio niz stepenice. Odmah sam krenuo prema vratima. Prijatelji su me već čekali na brdu, nedaleko od moje kuće. Jedva sam čekao da se sanjkamo i gađano curice grudamo. To nam je bila omiljena igra za vrijeme zime i snijega, kojeg smo imali svake godine.
„Chad!!!“ -viknula je mama.
Stao sam pred vratima, zaklopio oči i okrenuo se.
„Kamo si krenuo?“ –upitala me.
„Na brdo.“ –odgovorio sam.
„Bez šala, kape, rukavica, jakne i prikladnih patika?!“
Zakolutao sam očima. Mama se previše brinula, ali to je radila svačija majka. Ušla je u dnevni boravak, pa sam ju slijedio. Ondje mi se odjeća sušila kraj peći na drva jer sam dan prije bio vani na snijegu.
Mama mi je namjestila šal nakon što sam obukao jaknu, a zatim sam istrčao iz kuće jedva čekajući da stignem na brdo.
Phoebe Devis's POV
Laurie i ja radile smo snjegovića na brdu. Probudila sam se ranije, nazvala svoju najbolju prijateljicu, te ju razbudila kako bismo otišle na snijeg.
Djeca su obožavala snijeg, kao i ljeto. Obožavali su zimu, također zbog toga što nismo imali škole, a školu nitko nije volio. Uvijek sam se pitala zbog čega djeca moraju u školu. Po meni smo se svi trebali zabavljali, kao što smo to činili i sada.
Brdo, koje je na proljeće i ljeti bilo zeleno, puno cvijeća, sada je bilo potpuno bijelo. Čula sam od mame, koja je jutros pričala s tatom, da je palo najmanje četrdeset centimetara snijega. Nisam znala koliko je to bilo niti zbog čega su se moji roditelji ljutili zbog toga, ali ja sam bila presretna.
„Baš je lijep!“ –rekla je veselo Laurie.
Laurie je imala smeđu kosu, te zeleno – smeđe oči. Bila je baš slatka i bila sam jako sretna što smo bile prijateljice.
Iznenada nas je netko počeo gađati. Dignula sam se sa poda i primijetila Chada, svog susjeda, sa prijateljima nedaleko od sebe. Pravili su snježne lopte i gađali nas i našeg snjegovića.
Bila sam bijesna zbog toga. Taj zločesti i bezobrazni Chad i njegovi prijatelji gnjavili su nas i dan prije. Rekla sam mami da ih se riješi, ali rekla je da se igramo s njima.
Fuj! Nisam se ja nikako namjeravala družiti s dečkima. Oni su baš bezobrazni i neodgojeni. Stalno se iskaljuju na curicama i bilo bi vrijeme da ih netko nauči lekciju.
„Chad, reći ću te mami!“ –viknula sam.
„Ne bojim te se!“ –uzviknuo je i pogodio me snježnom loptom u licu.
Bijesno sam gledala u njega, a njegovo društvo i on su se smijali.
„E sad je dosta!“ –viknula sam.
Potrčala sam prema njima. Njegovi su se prijatelji razbježali dok je Chad ostao na mjestu ponašajući se kao da je veliki muškarac, a bio je dječačić. Skočila sam na njega, bacila ga na pod i počela bacati snijeg po njegovoj glavi dok se on smijao, ali kad mu je to dosadilo namrgodio se i bacio u stranu.
„I dalje si tatina curica!“ –isplazio mi je jezik, te potrčao k prijateljima.
Ljutito sam se dignula sa poda, a k meni je potrčala Laurie.
„Vas dvoje se volite!“ –rekla je.
„Ja voljeti Chada?!“ –upitala sam ju zbunjeno, a onda napravila zgrožen izraz lica. „Nikada!“
Laurie se na to zahihotala, a ja sam pogledala prema Chadu koji me ljutito gledao. Znala sam da smišlja način da mi se osveti jer su mu se prijatelji smijali.
Nikada neću voljeti Chada. On je tako gadan, bezobrazan i fuj!
2010.
Phoebe Devis's POV
Iskreno, bila sam jako šokirana što sam ga vidjela ondje. Jest da je obećao, jest da nikada nije prekršio svoje obećanje, ali ono što je učinio prije godinu dana nikada neću zaboraviti. Nikada neću zaboraviti svoje i dalje slomljeno srce. Nikada neću zaboraviti njegove zadnje riječi. Nikada neću zaboraviti svoje srce u tisuću komadića koje i dan danas skupljam.
Unatoč tome što mi je ono učinio, bila sam sretna što je sada bio kraj mene. Bila sam sretna što se vratio; toliko sretna da ga nisam mogla ispustiti iz zagrljaja na nekoliko minuta.
„Evo me!“ –uzvratila sam izlazivši iz kuhinje na terasu.
Chad mi se nasmiješio. Stavila sam tacnu sa kavom i sokom na stol i sjela preko puta njega.
„Kad bi barem znao koliko mi znači!“ –pomislila sam.
Promatrala sam ga kako mazi Binga koji je uživao u njegovim dodirima kao što sam i ja to nekada činila.
„Onda...“ –promrmljala sam.
„Otkud ti ovaj pas?“ –upitao me.
„Dobila sam ga od Laurie prije sedam mjeseci.“
„Kako je ona?“
„Fantastično. Uživa po cijele dane!“
„Što je upisala?“
„Pravo.“
„Pravo...? I mislio sam si da će to izabrati.“
„Zašto?“
„Uvijek mi je izgledalo da bi mogla biti odvjetnica.“
Nasmiješila sam se. Imao je pravo. Laurie je doista dobro pasao posao odvjetnice i obožavala je gledati serije o pravu. Ponekad ne bi ni izašla iz kuće kako bi ih mogla gledati. Zbog njenog ponašanja smo ju nazivali Odvjetnicom.
„Upisala si veterinarski faks?“ –upitao me.
Klimnula sam glavom, a Bingo je skočio na stolicu i udobno se smjestio u hladu. Nagnula sam se sa na stolicu i duboko uzdahnula, te se nasmiješila. Obožavala sam ljetna jutra i ugodan osvježavajući zrak. Ono je jutro bilo još ljepše jer je osoba koju sam voljela bila ondje. On mene više nije volio, nažalost, ali ipak smo ostali prijatelji. Nisam ga željela izgubiti. Doista nisam.
„Jesi li upao na policijsku akademiju?“ –upitala sam ga.
„Da. Već prošli tjedan!“ –odgovorio je nasmiješeno.
Klimnula sam glavom i uzvratila mu osmijehom. Chad je kao mali govorio da bi volio biti policajac jer je gledao previše policijskih serija i filmova. Svi su mislili da će kad – tad odustati jer se rijetko kad dječji snovi obistine, ali on je bio osoba koja je sve mogla napraviti. Ako se želio popesti na najveće stalo, to bi učinio. Ako je želio skočiti sa visine od petnaest metara u more, to bi učinio. Bio je avanturist, uvijek spreman za akciju i svaki put kad bi netko rekao da je nešto nemoguće napraviti, on bi to učinio mogućim.
„Čekaj malo...“ –uzvratila sam. „Došao si prije tjedan dana?“
„Da.“ –klimnuo je glavom.
„I nisi mi se javio?!“
„Oprosti, ali doista nisam imao vremena! Išao sam na upis, pa je kamion doveo moje stvari ispred kuće i bavio sam se kućom sve do danas. Tj. moram još srediti dnevni boravak, ali vidio sam te kako izlaziš iz kuće i odlučio te pozdraviti.“
„Hah, a ja sam mislila da se neki novi susjed doselio! Svaki dan je sve više i više žena prolazilo ispred tvoje kuće!“
Nasmijao se na glas.
„Prije tri godine sam ti obećao da ću se vratiti. Uvijek održim svoje obećanje, jelda?“ –rekao je.
„Istina.“ –nadodala sam. „Ali... Puno se stvari promijenilo... pa...“
„Znam.“
Sklonila sam pogled. Doista nisam željela pričati o onome. Nikada se i nisam voljela prisjećati onoga što se dogodilo jer me to boljelo; užasno me boljelo, a on je to znao po mome ponašanju. Stvari nisu bile iste među nama nakon večeri koja se desila prije godinu dana, pa smo oboje voljeli izbjegavati tu temu.
„Kako je društvo? Dugo ih nisam čuo!“ –prekinuo je neugodnu tišinu.
„Odlično!“ –pogledala sam u njega. „Jesam li ti rekla da smo dobili nove frendove?“
Odmahnuo je glavom i pričekao da počnem s pričanjem.
„Allison i Steviea.“ –započela sam. „Allison je s nama išla u četvrtom, a Stevie je dvije godine stariji od nas. On radi, ne ide na faks i živi kod roditelja! Zapravo, Allison i on su nešto poput braće samo što nisu po krvi. Njihovi su roditelji već nekoliko godina u braku. Allisonina majka se udala za njegovog tatu, a Stevie je odlučio otići sa tatom! Malo mi ga je žao unatoč tome što je kreten. Njegova je majka bolesna na živce, pa se rijetko kad vide. Stevie izbjegava onu temu!“
„Moram ih upoznati kad već živim ovdje.“ –rekao je.
„Naravno da ih moraš upoznati. Dobri su oni! Allison i Simon su prijatelji s povlasticama, a La...“
„Simon Kama?!“
„Da.“
„Onaj Simon kama koji je rekao da mu ne trebaju cure za provod?!“
„Aha. Taj Simon Kama!“
Oboje smo se nasmijali na glas. Simon je inače bio naš dobar prijatelj iz djetinjstva. Uvijek je govorio da njemu cure ne trebaju. Allison i on su bili prijatelji s povlasticama svaki put kad bismo izašli i odlučili piti, a to je bilo svakog petka i subote. Vjerojatno će ovog ljeta biti dva i pol mjeseca prijatelji s povlasticama. Imali smo puno planova za ovo ljeto, puno izlaska, pa se ne bih začudila da tako i bude.
Ali... Sad kad se Chad vratio nisam znala kako će biti. Naravno da će biti dobro i naravno da sam presretna što je bio ondje, ali boljelo me što ga više nisam mogla zagrliti kao cura, što ga nisam mogla poljubiti i uživati u njegovim dodirima. Bit će teško, ali morala sam nastaviti dalje samo kao njegova prijateljica.
Title credit ~ Winter Of The Heart By: Anno Domini Beats
Uhm, da.... Od slijedećeg tjedna jedno ili dva poglavlja da vas ne tlačim previše svojim glupostima zbog škole i sve to. :D
Sada idem čitati knjigu (Andreeeeeeaaaaaaaaaaaaaaaaa *.* Dimki moja ;) ) sve dok se ova beštija s kojom se dopisujem preko msna ne sjeti prepisati brže novi post. :P
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Phoebe Davis
I just want to start again,
And maybe you could show me how to try
Chad Monroe
The bed I'm lying in is getting colder
Wish I never would've said it's over
Laurie Phills
Without you, I live it up a little more everyday
Without you, I’m seein myself so differently
Simon Kama
I'm loving what you wanna wear
I wonder what's up under there
Allison McBones
Because these things will change
Can you feel it now?
Stevie Geronimo
It's not like you didn't know that
I said I love you and I swear I still do
Ashley Monroe
'cause when you're fifteen and somebody tells you they love you
You're gonna believe them
Ron Williams
I wanna be different
I wanna be not the same they are
Sandra Erikson
'Cause nobody wants to do it on their own
And everyone wants to know they're not alone
