srijeda, 21.04.2010.

07. Can I Have A Kiss

2006.

Phoebe Devis's POV

Chad i ja sjedili smo kraj plaže. Bila je noć. Zvijezde i puni Mjesec su osvjetljavali mjesto na kojemu smo sjedili. Bila je to pješčana plaža na kojoj nikada nisam bila i zbog toga me odvukao ondje u sred noći.

„Još ne mogu vjerovati da si me izvukao iz kuće u tri ujutro!“ –zijevnula sam.
„Što bi drugo radila u ovo doba?“ –upitao me nasmiješeno.
„Spavala?!“
„Zar nisi ti uvijek bila spremna za akciju?! Uvijek si govorila da bi bilo što radila u bilo koje doba!“
„To je bilo kad sam vam se pokušala uvući u društvo, ali nije mi uspjelo!“
„Nije!“

Pogledala sam ga namrgođeno, a on se nasmijao. Odgurnula sam ga od sebe, nasmiješila mu se i pogledala u valovito more koje me opuštalo. Zrak je bio čist, ugodan i morski. Voljela sam more i njegove šumove. Voljela sam slušati kako kamenje udara jedno od drugog dok ga valovi nose.

„Jesi li vidjela?“ –uzviknuo je.
„Što?“ –zbunjeno sam ga pogledala.
„Zvijezdu padalicu!“ –pokazao mi je u nebo. „Evo još jedne!“
„Zaželi želju!“
„Ne misliš valjda ozbiljno?!“
„Zar ti ne vjeruješ u to?!“
„Ne!“
„Želje se uvijek ostvare!“

Podignuo je obrvu i nasmijao se. Zakolutala sam očima. Zaboravila sam kako muškarci mogu biti primitivni. Odmahnuvši glavom sam pogledala u zvjezdano nebo čekajući svoju zvijezdu padalicu i trenutak kad ću ja zaželjeti svoju želju. Dok sam čekala u tišini razmišljala sam što bih mogla zaželjeti. U onom mi trenutku nije padala nikakva ideja na pamet niti me ništa posebno nije zanimalo.

„Znaš li zbog čega ne želim zaželjeti želju?“ –upitao me Chad.

Pogledala sam u njega i odmahnula glavom.

„Jer se moja želja ostvarila i bez zvijezde.“ –odgovorio je.
„A tvoja je želja bila...?“ –podignula sam obrvu.
„Dobro... Nisam baš siguran hoće li se u potpunosti ostvariti!“
„Daj, Chad, reci koja je bila!!!“
„A jesi nestrpljiva!“
„Pa zanima me!“

Nacerio se, a ja sam frknula pokušavajući ga pogledom natjerati da mi odgovori na pitanje. Mrzila sam kad je netko bio tajanstven i sumnjičav i... tako sladak.

Chad je u zadnjih tjedan dana bio jako, jako čudan. Nismo pričali godinama, a i kad bismo pričali svađali bismo se. Iznenada je počeo razgovarati sa mnom, otkad me bacio sa stijene, pa samo znali provesti i nekoliko sati na dan na samo što mi je bilo drago i šokantno istovremeno.

Bilo mi je drago što me probudio u sred noći unatoč tome što sam već neko vrijeme spavala. Mama i tata nisu imali pojma da sam izašla iz kuće jer sam to učinila preko terase dok su oni spavali na drugoj strani kuće. Ono je bio prvi put da sam se u sred noći iskrala iz kuće i nadala sam se da me neće uhvatiti.

Pogledala sam u Chada koji mi se lagano nasmiješio. Podignuo je svoju ruku i pomaknuo mi kosu sa lica. Zadrhtala sam od njegovog dodira i ukipila ce. Srce mi je ubrzanije počelo kucati, a leptirići su mi se stvorili u trbuhu. Prvi put sam ih osjetila. Prvi put sam shvatila kako je biti zaljubljen.

Prišao mi je, isprepletao svoje prste s mojima, te mi se lagano i nesigurno približio usnama gledajući me u oči. Ostala sam bez zraka. Doista! Bila sam toliko uzbuđena da sam zaboravila disati. Zaklopila sam oči, te osjetila njegove usne na svojima. Uzvratila sam mu poljubac i tek tada počela disati.

Znala sam da niti ja ne trebam zaželjeti želju na zvijezdi padalici. Moja se želja sama ostvarila.

2010.

Chad Monroe's POV

Čuo sam kako netko zvoni na vratima. Podignuo sam glavu s jastuka i pogledao na mobitel koliko je sati. Bilo je devet i pol. Nikoga nisam očekivao u ono doba, ali pretpostavio sam da bi mogla biti Phoebe.

Iskočio sam iz kreveta, obukao majicu i što sam brže mogao se stvorio pred vratima. Popravio sam raščupanu kosu, namjestio majicu i otključao vrata. Na moje iznenađenje, nije to bila Phoebe. Preda mnom je stajao Simon prekriženih ruku.

Iznenadio sam se što sam ga vidio ondje. Ondje sam bio već skoro mjesec dana, a on nije bio druželjubiv. Samo je Stevie pričao sa mnom, a da me Phoebe nije nagovarala da izađem s njima, ne bih ni izlazio iz kuće. Simon me mrzio. Vidio sam to u njegovim očima, pa zbog toga nisam znao što je radio ondje.

„Dobro jutro!“ –pozdravio me.
„Hej.“ –uzvratio sam zbunjeno.
„Žao mi je što sam došao nenajavljeno. Probudio sam te?“
„Da.“
„Oprosti!“
„Nema veze. Što trebaš?“
„Stevie i ja idemo na košarku. Želiš li s nama?“

Pogledao sam ga upitnim izrazom lica ne shvaćajući zbog čega se odjednom tako dobro i ponašao prema meni.

„Phoebe je pričala s tobom, jelda?“ –uzvratio sam.
„Recimo da mi je rekla da se ne miješam u to.“ –odgovorio je. „Uostalom, ima pravo... To su vaše stvari!“
„Istina.“
„Slomiš li joj srce mrtav si!“
„Neću, Simon!“

Nasmiješio se, te me potapšao po ramenu.

„Upozoravam te, prijatelju!“ –nadodao je.

Zakolutao sam očima. Bio sam pomalo ljut što mi nije vjerovao. Pogriješio sam prvi put i nisam to namjeravao učiniti i drugi put. Osjećao sam se govnarski, glupo nakon što sam pogoršao stvari i namjeravao sam ju vratiti. Znao sam da će biti teško i ne bih se čudio da ne uspijem u tome, ali htio sam ju ponovno uz sebe.

„Idete vas dvoje?!“ –Stevie je potrubio i gestom ruke nas pozvao k sebi.
„Ideš?“ –pogledao me Simon.

Klimnuo sam glavom i izašao iz kuće, te zaključao vrata.

***

Oduzeo sam Simonu loptu i pogodio u koš. Nekada sam bio član košarkaške momčadi, zapravo, kapiten, ali kad sam se preselio na Aljasku više nisam igrao. Nisam ni imao gdje igrati, pa sam mislio da sam zaboravio najbolje korake, ali prevario sam se. I dalje sam dobro igrao!

„Ja ne mogu vjerovati da nas je jedan čovjek pobijedio, po treći put, Simon!“ –čuo sam Steviev glas.
„Tako ti je to kad si jednom bio među najboljima u košarci!“ –nacerio sam se i zavrtio loptu na srednji prst.
„Eh, kad bismo barem imali gdje igrati rugby!“ –frknuo je Simon. „Tada bismo vidjeli tko je najbolji!“
„Uf, Simon, osjećam ja to ljubomoru o tvome glasu?“
„Znaš da ja nikad ne volim gubiti!“
„Ovo je samo glupa igra. Važno je sudjelovati!“
„To si oduvijek govorio!“
„Pa kad je istina!“

Simon mi se nasmiješio. Nije imao pojma koliko mi je drago bilo što su me pozvali na košarku. Bilo mi je drago što sam se ponovno mogao družiti s njima bez strahovanja da ću dobiti loptu ili pak sjekiru u glavi.

Znao sam da je zbog toga zaslužna Phoebe. Imala je pravo. Ono se ticalo mene i nje, a ne cijelog Svijeta i nas dvoje. Znao sam da će mi Simon pošteno naplatiti ako ju povrijedim po drugi put, što nisam namjeravao. Iskreno sam ju želio vratiti jer je moj život bez nje bio prazan, nije bio potpun, a povrijediti ju ponovno... To sam sebi ne bih dopustio!

„I...“ –uzvratio je Stevie. „Nekada si ševio, Phoebe, ha?“

Simon i ja smo zbunjeno pogledali u njega. Krajičkom oka sam pogledao u svog najboljeg prijatelja iz djetinjstva koji je na to samo odmahnuo glavom, uzeo mi loptu iz ruke i bacio je u koš.

„Pusti njega!“ –rekao je Simon. „On ti je neki nimfoman i stalno razmišlja o seksu!“
„Čuj, čuj, tko mi priča!“ –nadodao je Stevie. „Zar misliš da ne čujem što radiš svake noći s mojom sestricom?!“
„Tko ti je rekao da slušaš?!“
„Zidovi su toliko tanki. Usput, zaboravljaš da je moja glupa soba do njene?!“
„Ne trebaš slušati!“

Nasmijao sam se i zamislio dok su se njih dvoje prepirali i otimali jedan drugome loptu.

„Nekada sam vodio ljubav s njom!“ –prisjetio sam se.

Phoebe Devis's POV

Ležala sam na ležaljci kraj bazena, čitala dnevne novine i uživala u predivnom jutro. Zapravo, bilo je skoro podne, ali meni je to bilo kao jutros jer sam se probudila kasnije nego inače. Šokirala sam se kad sam vidjela da je deset i pol bilo prošlo, ali tješila sam se da je to bilo zbog toga što sam u pet i pol ujutro došla doma.

Prošlu noć smo bili dugo vani. Imali smo sreće što je ljetni disko bio otvoren svaki dan, pa smo imali gdje izlaziti. Chad i ja smo ostali duže vani od ostalih. Sjedili smo kraj mora, razgovarali i uživali; barem sam ja uživala. Bilo mi je drago što sam bila na samo kraj njega, pogotovo kraj mora gdje sam dobila svoj prvi poljubac.

Nasmiješila sam se kad sam se toga prisjetila.

„Ah, ta dječja ljubav!“ –pomislila sam. „Šteta što još ne traje?!“

Uzdahnula sam i zatvorila novine. Pogledala sam u plavo vedro nebo na kojemu su ptice letjele visoko, visoko. Poželjela sam biti ptica, poletjeti u prošlost i ondje ostati zauvijek jer... prošlost je bila lijepa, prekrasna i savršena; prošlost je imala njega u mom životu, a on mi je jako nedostajao. Imala sam ga kraj sebe kao prijatelja, ali kao dečko mi je prokleto puno nedostajao.

Poskočila sam kad sam čula vibraciju mobitela i dolazak poruke. Nasmijala sam se sama sebi, te podignula mobitel. Dobila sam poruku od Chada zbog čega mi je srce ubrzano zakucalo. Otvorila sam ju. Na njoj je pisalo: „Hvala. :)“. Razvukla sam osmijeh od uha do uha. Bila sam sigurna da je Simon popričao s njim i da su ponovno u dobrim odnosima. Simonu sam zaprijetila da se neću družiti s njim ako se bude loše ponašao prema njemu, pa je popustio.

Nisam željela da se dva najbolja prijatelja posvađaju zbog mene. Ono što se desilo nedavno nije bilo vrijedno toga.

Mobitel mi je počeo zvoniti, pa sam pogledala u ekran. Zvala me Laurie.

„Tell me, baby!“ –javila sam se.
„Opala, ponovno vedra od samog jutra?!“ –čula sam njen veseli glas.
„Aha. Imam svoje razloge!“
„Baš mi je drago! Slušaj, Allison i ja idemo na kavu. Ideš s nama?“
„Naravno. Ovako i onako ne radim ništa! Kad ćemo se naći?“
„Proći ću ja po tebe.“
„Nije potrebno!“
„Svejedno idem po Allison. Nema smisla da dolazimo s tri auta! Je li ti dovoljno pola sata za spremanje?“
„Jest!“
„Odlično! Vidimo se onda za pola sata. Čekaj me ispred kuće!“
„Nemoj kasniti!“
„Neću. Krećem za deset minuta po nju, pa dolazim po tebe! Vidimo se! Ciaos!“
„Bok!“ –spustila sam slušalicu.

Dignula sam se sa ležaljke, pozvala Binga sa sobom, te ušla u kuću. Utrkivala sam se do svoje sobe sa svojim psom. Obožavala sam to činiti, a uvijek me pobjeđivao jer se provlačio kroz i kraj mojih nogu. Podragala sam ga i otvorila vrata sobe. Jedva sam čekala da se nađem sa prijateljicama kako bismo se malo raspričale.

***

Na moje iznenađenje, Laurie je doista došla prije. Zapravo, došla je na vrijeme, ali to se nikad prije događalo. I dalje sam bila šokirana time. Bilo je čudno vidjeti kako netko koji kasni otkad zna za sebe dođe na vrijeme.

„Onda...“ –Laurie je zaključala automobil nakon što se parkirala na jedno od rijetkih slobodnih mjesta na parkiralištu. „Kamo ćemo?“
„Meni je svejedno.“ –rekla sam. „Gdje se tebi ide, Aly?“
„Ma i meni je svejedno!“ –Allison je slegnula ramenima. „Gdje god odemo popit ću što želim...“
„Možemo onda u Moonlightu!“ –predložila sam.
„Moonlight!“ –uzviknule su istovremeno, a ja sam podignula zbunjeno obrvu.
„Tamo dugo nismo bile.“ –uzvratila je Allison. „Ajme, nedostaje mi ono mjesto!“

Nasmijala sam se, te krenula zajedno s njima preko ceste. Pričekale smo da nekoliko automobila prođu kako bismo prešle preko pješačkog prijelaza.

„Phoebs!“ –uzviknuo je muški glas.

Okrenula sam se i ugledala Rona Williamsa u daljini. Mahnuo mi je, a i ja njemu također. Rekla sam prijateljicama da me pričekaju, te potrčala k njemu. Snažno sam ga zagrlila i poljubila u obraz. Pogledao me svojim smeđim očima. Ron je bio viši od mene za glavu i pol, a i stariji za tri godine, dakle: imao je dvadeset i jednu godinu. Imao je tamno smeđu kosu, skoro pa crnu, koju je uvijek namještavao sa gelom. Oblačio se moderno, ali široko. Sviđao mi se njegov stil.

„Kako si mi?“ –upitao me.
„Odlično!“ –odgovorila sam. „Ti? Nisam te vidjela nekih... mjesec dana, ja mislim!“
„Ma imao sam ispite u školi. Sada napokon mogu uživati u ljeti!“
„Još dva mjeseca pa natrag na faks, ha?“
„Da. Imamo sreće što fakulteti počinju u listopadu.“
„Slažem se s tobom!“
„Dakle... Ne želim te zadržavati jer vidim da ideš sa prijateljicama, pa bismo se trebali čuti da odemo na kavu. Slažeš se?“
„Naravno! Možemo i ove subote, ako želiš!“
„Meni paše navečer!“
„Odlično! Nazvat ću te još u petak, ok?“
„Može!“
„Vidimo se, Phoebs, i čujemo!“

Klimnula sam glavom, utisnula mu poljubac u obraz, te potrčala k prijateljicama.

„Idemo u subotu na kavu.“ –rekla sam.
„Odlično!“ –uzvratila je Laurie. „Dugo ga nisi čula!“
„Imao je ispite, ali je rekao da ćemo se raspričati u subotu!“
„E, a gdje ćemo mi večeras?“ –upitala je Allison iznenada.
„Moramo se dogovoriti s dečkima.“ –odgovorila je Laurie.
„Simon mi je rekao da večeras idu vani samo dečki. Tj. da ide vani sa prijateljima!“
„Molim?“ –zbunjeno sam pogledala u nju.
„Rekao je da želi uživati kao u starim vremenima. Uglavnom, idu Chad, Stevie i on vani!“

Razvukla sam osmijeh od uha do uha. Bila sam presretna što su se Simon i Stevie počeli družiti s Chadom i što je moj najbolji prijatelj prešao preko onoga što se između mog bivšeg dečka i mene desilo.

Laurie mi se nasmiješila. Vjerojatno joj je bilo drago što me vidjela kako se smiješim, a i meni jest. Nadala sam se da će moj osmijeh zauvijek ostati na licu, ali i dalje sam osjećala kao da nije sto posto realan. I dalje sam osjećala da jedan dio mene nedostaje.

Title credit ~ Can I Have A Kiss By: Kelly Clarkson

Ako je netko zainteresiran: KLIK!!!

- 00:00 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>